Kontakt mail:  izvorekoloskesvesti@gmail.com                              Za hitne situacije: 064 476 10 16

   
Centar za razvoj ekološke svesti - "IZVOR"

NUKLEARNO

 

 

Vojni incidenti

SAD ima najveći broj nuklearnih bojevih glava (101140); sledi ih Rusija sa 8.400, Kina sa 390, Francuska i Velika Britinija sa po dve stotine... Sabrana količina nuklearnog oružja dovoljna je za višestruko potpuno uništenje života na zemlji. Zvuči neverovatno, ali broj neispaljenih nuklearnih bojevih glava kojima se izgubio trag izražava se u stotinama!
U NATO terminologiji, vode se kao "Broken Arrows", a istorija ispadanja iz aviona počela je još 1950. godine.

Evo samo nekoliko od stotina incidenata:
27. juli 1956. Posle neuspelog pokušaja sletanja u vazduhoplovnu bazu blizu Suffolka,
B-47 bombarder zabio se u obližnje skladište atomskih bombi. Požar koji je tada izbio ugašen je (po rečima eksperata za bombe) bukvalno nekoliko sekundi pre lančane atomske detonacije i potencijalnog nestanka dobrog dela Engleske.
5. februar 1958. U simuliranoj borbenoj misiji, B-47 sudario se Sa F-86 blizu gradića Savannah u Džordžiji (SAD). Posle neuspelog pokušaja sletanja posada je atomsku bombu od 20 kt odbacila u bliskom priobalnom pojasu Atlantskog okeana.
Bomba nikada nije nađena.
24.januar 1961. B-52 naoružan nuklearnim bombama doživeo je strukturno pucanje desnog krila i automatski izbacio dve atomke koje su se nalazile u spremištu.
Obe su pale u predgrađe Goldsboroa u Severnoj Karolini.
Iz nekog razloga nisu eksplodirale.
5. decembar 1965. A4 Skyhawk naoružan B54 nuklearnom bombom otkortljao sa palube nosača USS Ticonderoga. lako se incident desio u japanskom priobalnom pojasu, pilot, avion i bomba nikada nisu nađeni.
3. oktobar 1986. Eksplozija u torpednim cevima sovjetske nuklearne podmornice uzrokovala je njeno potapanje 450 km istočno od Bermuda. U okean su otišla i njena dva atomska reaktora, kao i 34 balistička nuklearna projektila srednjeg dometa.
19. septembar 1980. Požar u silosu za Titan II interkontinentalne projektile uzrokovao je eksploziju nekoliko ICBM-ova koji su stajali u stand-by režimu. Na sreću žitelja Arkanzasa, nijedna bojeva glava nije eksplodirala.
10.august 1985.g. eksplozija nuklearnog reaktora ruske podmornice na remontu u bazi pored Vladivostoka mogla je da poprimi katastrofalne razmere da nije bilo jakog vetra koji je radioaktivni materijal oduvao na Tihi okean.
27. Septembar 1991. Prilikom finalnog testiranja novog tipa nuklarnog projektila srednjeg dometa došlo je do eksplozije na podmornici Typhoon klase. Nuklearna eksplozija više od 20 atomskih oruđa smeštenih u plovilu za dlaku je izbegnuta.

1954. 43 metra pod morem, u blizini Bikini ostrva, namerno je aktivirana termonuklearna bomba 1200 puta jača od one bačene na Hirošimu! Iako su "stručnjaci" procenili da jačina sme da bude 3 do 6 megatona, baceno je 15 mt.
195 km dalje niz vetar, 83 stanovnika ostrva Ronglap su ozračena, a 137 km na istok kontra od vetra su ozračeni ribari...Krater je bio 2000 m širok, a vatrena lopta je zaprepastila 9 vojnika u atomskom bunkeru, 32 km dalje i zatrpala ih žive pepelom. Izvršene su još 23 atomske i termonuklearne probe u tom pojasu i još 43 u blizini!
Pesak na Bikini ostrvu danas sadrži radioaktivni cezium 137, strontium 90, plutonium 239, plutonium 240 i americium 241.

Izmedu 1960. i 1992. g. Francuska je izvela 204 nuklearna testa!!!
17 nuklearnih eksplozija izvedeno je u Sahari 60tih godina, a ostatak u Mururoa arhipelagu, Južni Pacifik. 1995. Francuska počinje novu seriju testiranja u Mururoa arhipelagu, Južni Pacifik.
3 miliona ljudi potpisalo je peticiju protiv, od toga 1200 francuskih naučnika.
Protesti, spaljivanje francuske zastave, nemiri, bojkot francuskih proizvoda... Australija, Japan, USA protestuju... policija hapsi 300 protestanata koji pokušavaju da uruče protest...Brod Grinpisa(Greenpeace) pod imenom Rainbow Warior isplovljava ka ostrvu Mururoa, ali ga 2 puta presreću komandosi.

	Pri ovom protestu brod naših je miniran u luci Novog Zelanda od strane tajnog agenta Francuske vlade. Ministar odbrane Charles Hernu i Admiral Pierre Lacoste, direktor francuske tajne službe su smenjeni. Bilans:1 poginuli član posade zelenih(fotograf) - nuklearne probe obustavljene.

Nastaviće se...prikupljamo podatke za Aziju.

 

Stanje u svetu

Najveća opasnost, naravno, preti od kombinacije terorizma i nedovoljno obezbeđenih mini-nuklearki iz arsenala bivšeg SSSR-a. Desetine hiljada bojevih glava spadaju u odgovornost isto toliko oficira sa platom od stotinak dolara mesečno, što nije snažan motivacioni faktor za izgaranje na stražarskoj dužnosti. U jednačinu opasnosti moraju biti ukalkulisani i Iran, Severna Koreja, Izrael, Indija i Pakistan. Svaka od ovih zemalja pored atomskog naoružanja poseduje i potencijalni trigger za njegovu upotrebu: u Severnoj Koreji to je njen suludi poglavar koji se ne libi da otvoreno preti zemljama u okruženju i da tera inat Americi; u Indiji i Pakistanu bi potencijalni rat oko Kašmira sigurno doveo do razmene nuklearnog arsenala (što su obe vojske svečano obećale jedna drugoj, bez obzira na nešto blaže tonove političara); Izraelska borbena doktrina bazirana je na atomskoj pretnji kao metodi zastrašivanja brojno stostruko nadmoćijih okolnih arapskih zemalja: u slučaju novog rata u kojem bi njihova zemlja počela da gubi, Izraelci se ne bi libili da potegnu atomke. Od svih pomenutih zemalja, najveća misterija je Iran: zemlja o kojoj se na zapadu, i pored intenzivne špijunaže, malo zna, sigurno poseduje nuklearni potencijal, a u slučaju sukoba između islamista i progresivnih snaga (i potencijalne američke intervencije) sigurno bi došlo do njegove upotrebe.

 

 

Radijacijske opekotine	Stanje oka usled radijacije

 

Pre nego Vam se zgadi sve ovo, vidite šta se događa kod nas i oko nas i naravno, glasaj.

Želimo da ukažemo na izuzetnu lakoću po kojoj stvari izmiču kontroli kada je u pitanju vojna ili mirnodopska primena nuklearne energije.

Autor je bio zaprepašćen brojem incidenata...a predočavamo vam samo delić iz liste od par stotina.

Mirnodopski incidenti

Černobilj, 20 godina posle
Kijev -- Pre 20 godina dogodila se černobiljska katastrofa, najveća nuklearna katastrofa u istoriji.

Posledice i sada trpi više od 1,5 miliona ljudi koji žive u ozračenoj oblasti. Eksplozija u černobiljskom reaktoru u noći između 25. i 26. aprila 1986. emitovala je 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu. Do katastrofe je došlo usled grešaka rukovodilaca nuklearke koji su izvodili eksperiment s radioaktivnim izotopima. Nuklearni fizičar Vladimir Ajdačić kaže da je radijacija bila toliko jaka da je posle četiri nedelje stigla čak i do Amerike.

"Došlo je eksplozije jezgra. To nije bila atomska eksplozija, već čisto hemijska eksplozija, jezgro se praktično raspuklo, a ogromna količina radioaktivnih materija je suknula u atmosferu, više od kilometar u visinu, a vetar je počeo polako da to nosi na sve strane", objašnjava on.

U incidentu je kontaminirano 150.000 kvadratnih kilometara na području Ukrajine, Belorusije i Rusije, zračenju je bilo izloženo najmanje sedam miliona ljudi, od kojih je, prema podacima britanskih naučnika, umrlo ili će umreti između 30.000 i 60.000. Vladimir Ajdačić kaže da Međunarodna atomska agencija i Ujedinjene nacije ne žele da priznaju da je toliko ljudi stradalo. "Međunarodna atomska agencija, koja je eksponat nuklearnog lobija i nuklearnih kompanija, pokušavala je na sve načine da smanji taj broj, a konačan broj, prema njima, je oko 4.000 stradalih", kaže Ajdačić.

Od bolesti disajnih organa, krvotoka i nervnog sistema obolelo je oko 70.000 ljudi u kontaminiranim zonama, a broj obolelih od raka štitne žlezde porastao je 10 puta od 1986 godine. Stručnjaci smatraju da je nivo radioaktivnog zagađenja toliko visok da će u toj zoni normalan život biti moguć tek za oko 500 godina.
Izvor: B92, kraj citata


Betonski sarkofag oko razrušenog četvrtog bloka centrale, ispod koga leži oko 180 tona radioaktivnog materijala izgrađen je sa procenom da će izdržati oko 30 godina. Stručnjaci, međutim, smatraju da je takva procena preterana.
Vlasti Ukrajine saopštile su da je novac za izgradnju novog "omotača" oko sarkofaga već sakupljen i da bi izgradnja mogla početi već ovog leta. Međunarodni černobiljski fond za izgradnju omotača prikupio je oko milijardu dolara od EU, Grupe 8 i same Ukrajine.
Izvor - Savez ekoloških nevladinih organizacija Srbije i Crne Gore "VOLVOX", kraj citata

 

10 generacija bez neozračene hrane. Mutirani ljudi, životinje i biljke.	Mutacije od radijacije na deci.	Mutacije od radijacije na deci. Najčešće mutiraju udovi.

Sem katastrofe u černobiljskoj nuklearnoj elektrani, u poslednjih 50 godina bilo je par stotina drugih incidenata o kojima šira javnost zna malo ili nimalo.
Neki od svojevremeno zataškavanih incidenata predstavljali su prave katastrofe izbegnute za dlaku.

Pokušavajući da izbegnemo zatrpavanje informacijama pretraga je sužena na period od

1990. do 2000. godine.

NOVIJI NUKLEARNI INCIDENTI (Od 1990. godine do 2000. godine.) 1990: Osam zaposlenih ozračeno u nuklearnoj elektrani Point Lepreau (Canada) 1990: Otkaz pumpe tokom gašenja u nuklearnoj elektrani Gravelines nuclear power plant (France) 1990: Nestanak struje i mnogo kvarova u nuklearnoj elektrani Dresden (USA) 1990: Cable fire causes loss of control of the position of control rods at Chernobyl nuclear power plant (Ukraine) 1990: Cables for reactor control and protection system supply overheat at Bohunice nuclear power plant (Slovakia) 1990: Failure of reactor core cooling system at Palisades nuclear power plant (USA) 1990: Failure of core cooling equipment at Doel nuclear power plant (Belgium) 1990: 2 workers irradiated during refuelling at Blayais nuclear power plant (France) 1990: Control element discovered damaged at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1990: Incident and radiation leakage at Leningrad nuclear power plant (Russia) 1990: Flooding of building due to increase of coolant level at Bohunice nuclear power plant (Slovakia) 1990: During refuelling, five cubic meters of radioactive water spilled at the Fessenheim nuclear power plant (France) 1991: Incident and steam leak during refueling at Barsebeck nuclear power plant (Sweden) 1991: Reactor shut-down due to break of control system at Sendai nuclear power plant (Japan) 1991: Steam leakage causes reactor shut-down at Paks nuclear power plant (Hungary) 1991: Eight control rods show delays in emergency shut- down insertion time at Millstone Point nuclear power plant (USA) 1991: Automatic shut-down due to technical problems at Sendai nuclear power plant (Japan) 1991: Technical failure at Yugno-Ukrainskaya nuclear power plant (Ukraine) 1991: Technical failure at Zaporozhe nuclear power plant (Ukraine) 1991: Offsite power failure at Smolensk nuclear power plant (Russia) 1991: Fire on board "Sceptre" nuclear submarine in Scotland 1991: Failure of shut-down system during refuelling at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1991: Incident during refueling at Vogtle nuclear power plant (USA) 1991: Technical failure of shut-down system at Zaporozhe nuclear power plant (Ukraine) 1991: Technical failure causes automatic shut-down at Kalinin nuclear power plant (Russia) 1991: Reactor shut-down due to technical failure at Balakovo nuclear power plant (Russia) 1991: Leak of 190,000 litres of water from cooling system, reactor shut-down at Oconee nuclear power plant (USA) 1991: Failure of cooling system causes automatic reactor shut-down at Kursk nuclear power plant (Russia) 1991: Disfunction of automatic shut-down system at Bilibino nuclear power plant (Russia) 1991: Failure of control system causes reactor shut- down at Kursk nuclear power plant (Russia) 1991: Technical failure at Beloyarsk nuclear power plant (Russia) 1991: Failure of control system during refuelling causes reactor shut-down at Smolensk nuclear power plant (Russia) 1991: Failure of cooling system at Kola nuclear power plant (Russia) 1991: Failure of turbo-generator causes reactor shut- down at Balakovo nuclear power plant (Russia) 1991: Human error causes failure of automatic reactor shut-down equipment at Kola nuclear power plant (Russia) 1991: Technical failure causes automatic shut-down at Balakovo nuclear power plant (Russia) 1991: Technical failure at Kalinin nuclear power plant (Russia) 1991: Technical failure at Kola nuclear power plant (Russia) 1991: Radiation leakage at Kolskaya nuclear power plant (Russia) 1991: Reactor shut-down due to technical failure at Kalinin nuclear power plant (Russia) 1991: Automatic shut-down Balakovo nuclear power plant (Russia) 1991: Ispuštanje radijacije u nuklearnoj elektrani Fukui (Japan) 1991: Pucanje cevi na generatoru za paru izazvao ispuštanje radijacije u nuklearnoj elektrani Mihama(Japan) 1991: Lost of offsite power cause technical failure at " Vermont Yankee" nuclear submarine (USA) 1991: Refuelling accident at Wuergassen nuclear power plant (Germany) 1991: Failure of core cooling system at Belleville nuclear power plant (France) 1991: Power limited due to error between actual and indicated power at Pickering nuclear power plant(Canada). 1991: Flaw in cooling system at Wurgassen nuclear power plant (Russia) 1991: Leakage of radiation at Bilibino nuclear power plant (Russia) 1992: Tehnički otkaz u sistemu za gašenje reaktora u nuklearnoj elektrani Balakovo (Russia) 1992: Curenje reaktora izazvalo je gašenje u nuklearnoj elektrani Darlington (Canada) 1992: Četiri tone teške vode je prosuto u nuklearnoj elektrani Rajasthan (India) 1992: Curenje reaktora izazvalo je gašenje u nuklearnoj elektrani Kola (Russia) 1992: Otkazao je kontrolni kompijuter, u nuklearnoj elektrani Embalse(Argentina) 1992: Tehnički otkaz u pumpnom sistemu u nuklearnoj elektrani Zaporozhe (Ukraine) 1992: Otkaz pumpi za hlađenje u nuklearnoj elektrani Kozloduy (Bulgaria) 1992: Tehnički otkaz u nuklearnoj elektrani Novovoronezh (Russia) 1992: Požar u nuklearnoj elektrani Kola (Russia) 1992: Curenje radijacije i gašenje reaktora u nuklearnoj elektrani Leningrad (Russia) 1992: Failure of shut-down system at Ignalina nuclear power plant (Lithuania) 1992: Automatic shut-down due to failure of pump system at Kalinin nuclear power plant (Russia) 1992: Failure of automatic shut-down system at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure of reactor shut-down system at Kola nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure during refuelling at Kola nuclear power plant (Russia) 1992: Breakdown of cooling system at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure at Ignalina nuclear power plant (Lithuania) 1992: Failure of emergency system at Smolensk nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure of cooling system at Hatch nuclear power plant (USA 1992: Tube leak causes a radioactive release of 12 Curies of radioactivity from Tarapur nuclear power station (India) 1992: Reactor shut-down at Kola nuclear power plant (Russia) 1992: Total failure of centralised control system at the Smolensk nuclear power plant (Russia) 1992: Failure of cooling system at Kola nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure at Sizewell nuclear power plant (UK) 1992: Leak in pipe conducting sea water to cooling system at Leningrad nuclear power plant (Russia) 1992: Technical failure of control system at Leningrad nuclear power plant (Russia) 1992: Cracks in cooling system equipment at Brunsbuttel nuclear power plant (Germany) 1992: Failure of shut-down system at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1992: Fire in electro-generator at St.Alban nuclear power plant (France) 1992: Leakage of radiation due to breakdown of cooling system at Ignalina nuclear power plant (Lithuania) 1992: Radioactive water leakage at Beloyarsk nuclear power plant (Russia) 1992: Leakage of radioactive water at Kola nuclear power plant (Russia) 1992: Two workers contaminated at Dampierre nuclear power plant (France) 1992: Temperature rise in storage pool at Gravelines nuclear power plant (France) 1992: Reactor shut-down due to failure of cooling system at Novovoronezh nuclear power plant (Russia) 1993: Explosion at the Tomsk-7 nuclear complex (Russia) 1993: Reactor shut-down due to breakdown of cooling system at Kola nuclear power plant (Russia) 1993: Failure of control system at Susquehanna nuclear power plant (USA) 1993: Instrumentation and Control failure at Saint Alban nuclear power plant (France) 1993: Refuelling machine malfunctions at the Wylfa nuclear power plant (UK) 1993: Fire at Balakovo nuclear power plant (Russia) 1993: Ispuštanje radijacije iz sistema za nukl. gorivo u nuklearnoj elektrani Perry, (USA) 1993: Curenje u nuklearnoj elektrani Kozloduy, ispuštanje radioaktivne pare u atmosferu, Bugarska 1993: Tehnički otkaz u nuklearnoj elektrani Paluel, podsistem za hlađenje (France) 1993: Pad sistema za hlađenje čitava 2 sata, u nuklearnoj elektrani (Russia) 1993: Para visokog pritiska je ubila jednog i ranila još dva radnika u nuklearnoj elektrani Fukushima (Japan) 1993: Prosipanje 18,000 litara teške vode u nuklearnoj elektrani Darlington (Canada) 1994: Slom sistema za hlađenje u nuklearnoj elektrani Kola , Rusija. 1995: Fire due to leakage of sodium coolant from Monju fast breeder reactor, Japanese nuclear industry attempts to cover up full extent of accident, reactor shut-down 1996: Curenje radijacije zbog ljudske greške i tehničkog otkaza u nuklearnom istraživačkom centru Dimitrovgrad, Rusija. 30.septembar.1999. Incident u fabrici za proizvodnju uranijuma u gradu Tokaimura, Japan. 30 ljudi je ozračeno na mestu jer su proizvodili 7 puta čistiji uranijum od standardnog i time aktivirali lančanu reakciju, fisiju. Radilo se o kompaniji JCO Company, 130 km severoistocno od Tokija, Japanskog najvećeg grada. 70 ljudi je ozračeno. Ovo je drugi incident u toj fabrici za samo 3 godine.

 

 

prednosti	nedostaci
emisija CO2 je zanemariva	politički neprihvatljiva u velikom broju zemalja
	visoki kapitalni troškovi-značajno skuplja od fosilnih goriva
	incidenti su sa neprihvatljivim rizikom
	problem odlaganja radioaktivnog otpada

 

Istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da je cena energije iz nuklearki samo prividno niska jer ne uključuje neke troškove koji se subvencionišu državnim sredstvima iz proračuna pa gradnja nuklearki zapravo koristi velikim potrošačima, a ostatak cene se prenosi na porezne obveznike i male potrošače.

Osim toga, u 2006.g. je ugledna finansijska analitička kuća 'Standard & Poors' utvrdila je da nuklearna produkcija energije ostaje najveći finansijski rizik, budući da državne subvencije nisu predviđene za kapital, pogon i zatvaranje nuklearke.

Što se pak tiče smanjenja količine CO2, valja napomenuti da ni uran nije CO2 neutralan, jer se za njegovo dobijanje (od 1000 kg rude dobija se samo jedan kilogram urana) i obogaćenje sa U235 proizvodi velika količina CO2.

Procjenjuje se da su zalihe urana dovoljne za samo idućih stotinjak godina, a ni predviđanja za naftu nisu puno bolja pa ćemo nakon toga biti osuđeni na obnovljive izvore energije, ali nuklearni otpad ostaće desetinama-hiljada godina.

 

 

Stanje kod nas i oko nas

 

ZONE VISOKOG RIZIKA - Mapa područja s rizikom od nuklearne nesreće
(Krško je zaokruženo crnom bojom)

 

Koncentracija nuklearnih elektrana u Europi krajem 2005.
po IAEA-i (Izvor: www.icjt.org)

 

KAMPANJA!

Milion Evropljana protiv nuklearne energije

Širom Evrope u toku je kampanja: Milion Evropljana protiv nuklearne energije.
Koalicija od preko 200 evropskih nevladinih organizacija, sakupila je više stotina hiljada potpisa kojima se zahteva prestanak korišćenja nuklearne energije u celoj Evropi.
Cilj kampanje je da se sakupi milion potpisa i preda evropskim liderima ove jeseni.

Peticiju možete potpisati na internet sajtu:

www.million-against-nuclear.net.

 

 

 

 

 

NOVINSKI TEKSTOVI

 

Dragi prjatelji,
tekstovi koji slede su prenešeni iz medija kao intervijui sa osobama čije stavove NE zastupamo i gde se u nekim segmentima nalaze
namerno iznešene pogrešne interpretacije, jer te osobe ili institucije pripadaju nuklearnom lobiju.

 

SRBIJA

 

Perspektive za izgradnju nuklearne elektrane u Srbiji zasad slabe

S obzirom na očekivani nedostatak klasičnih izvora energije do 2020. godine u stručnim krugovima je već niz godina prisutna dilema da li u Srbiji treba graditi nuklearnu elektranu ili ne.
Zasad, ograničavajući faktor pristalicama izgradnje nuklearke ne predstavljaju samo poslovično borbeni borci za zaštitu životne okoline već i Zakon o moratorijumu na gradnju nuklearnih elektrana i impozantna suma od dve milijarde dolara koju je potrebno izdvojiti za realizaciju takvog projekta.
Nuklearna energija sa 438 nuklearnih elektrana u 31 zemlji i 366 gigavata instalisane snage, u svetskoj proizvodnji električne energije učestvuje sa 17 odsto. Evropska unija planira kapacitete za proizvodnju 30 procenata, a Francuska iz nuklearnih elektrana dobija čak 80 odsto električne energije. Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Rumunija i Bugarska, koje se nalaze u našem okruženju, ili su sa nama povezane vodenim tokovima, imaju značajne i podižu nove kapacitete u nuklearnim elektranama. Danas se u svetu gradi ili je već naručeno 40 novih nuklearnih elektrana.
- Radi zadovoljenja energetskih potreba očigledno je da kod nas treba planirati slojeviti razvoj energetskog potencijala. Pre svega treba sprovesti nacionalni program energetske efikasnosti na svim nivoima, iskoristiti postojeće i razviti prihvatljive potencijale u energetici uglja i hidroresursa u najkraćem roku poštujući međunarodne i nacionalne okvire čuvanja prirodne okoline.
Paralelno valja uspostaviti programe za prihvatanje energetskih tehnologija na osnovu gasa i nuklearnih reaktora - istice Krunoslav Subotic, iz Instituta za nuklearne nauke Vinča.
Naš sagovornik smatra da treba razvijati i alternativne izvore saglasno njihovim realnim potencijalima dok u području nuklearne energije treba usaglasiti ekonomske, tehničke i socijalne preduslove za njenu implementaciju u drugoj deceniji veka i pristupiti nekom od konzorcijuma u svetu koji razvijaju nuklearne reaktore treće i četvrte generacije. On dodaje da će do 2020. godine Srbiji biti potrebno 10 hiljada megavata novih kapaciteta i postavlja se pitanje iz kojih resursa se ove potrebe mogu obezbediti.
Svetski resursi nafte su koncentrisani na užim područjima, rezerve su ograničene, mere se desetinama godina i smatra se da su, kada je u pitanju proizvodnja električne energije, bez ikakve perspektive. Rezerve uglja su znatno rasprostranjenije i obimnije, ali ipak ozbiljno ograničene i mere se stotinama godina. Svetske rezerve gasa su značajnije, stepen zagađenja okoline je prihvatljiv, njihova efikasnost je bitno uvećana u odnosu na termoelektrane koje sagorevaju ugalj.
Međutim, osnovni problem u ovom slučaju predstavlja cena energije, koja je i do dva puta veća od one koja se zasniva na uglju.
- Među novim nekonvencionalnim tehnologijama, sunčeva energija bi bila najkvalitetnije rešenje kada je reč o neistrošivosti resursa i ekološkoj čistoci, ali i tu ima značajnih ograničenja.
Ona je u primeni desetinama puta skuplja od ostalih resursa, a masovna eksploatacija u energetske svrhe neizbežno vodi globalnim klimatskim promenama i degeneraciji njene osnovne funkcije, održavanje klimatskih uslova i bioloških funkcija planetarne flore i faune.
Resursi hidroenergije su ekološki čisti, ali ograničenog potencijala i upotrebne vrednosti, a njihova eksploatacija iznad određenih granica suštinski bitno ugrožava okolinu - tvrdi Subotić.
Problem predstavlja i to što domaćih rezervi uglja, bez Kosova, uz sadašnji nivo proizvodnje električne energije, ima za oko 50 godina pa i zbog toga treba razmišljati o razvoju potencijala za gasne i nuklearne elektrane, mišljenje je našeg sagovornika.
Stručnjaci iz Instituta Vinča naglašavaju da jedna nuklearna elektrana snage 1.000 megavata u toku godine potroši oko 50 tona goriva i proizvede približno 500 kubnih metara nisko i srednje radioaktivnog otpadnog materijala. Jedna termoelektrana iste snage za godinu dana potroši oko 2,5 miliona tona uglja i proizvede osam miliona tona ugljen-dioksida, 40 miliona tona sumpor-dioksida, šest miliona tona prašine i pola miliona tona leteceg pepela.
- Svake godine na svaki hektar u krugu poluprecnika od 100 kilometara oko Termoelektrane "Nikola Tesla" pada po 326 kilograma sumporne kiseline. Svetski naučni eksperti smatraju da već 30 kilograma sumporne kiseline po jednom hektaru godišnje vodi u ekološku katastrofu te se onda u krugu poluprečnika od 100 kilometara oko TE Nikola Tesla odvija jedanaest ekoloških katastrofa istovremeno.
Argumentacija naučnika iz Vinče ipak nije dovoljno ubedljiva za zelene u Srbiji koji se kategorički protive izgradnji nuklearnih elektrana uz konstataciju da na ovim prostorima već postoji zabrinjavajući stepen radiokativne zagađenosti.
- Ukoliko se zna da je Srbija okružena zemljama koje imaju nuklearne elektrane, ne čudi da nam je Evropa priznala da, u odnosu na njih, imamo zdravije zemljište i životnu sredinu i da možemo da proizvodimo hranu koja ce biti zdravstveno bezbednija od njihove. Onog trenutka kada krene priča o nuklearnoj elektrani, mi gubimo taj status i bukvalno sečemo granu na kojoj sedimo, jer zna se koliki su potencijali Srbije u proizvodnji hrane. Iza ovakve tvrdnje ne stoje samo ekolozi, već i brojni stručnjaci, naučnici, kao i njihovi radovi i stavovi izneti na brojnim tribinama i predavanjima - poručuju borci za zaštitu životne sredine.
Izvor: Danas

 

Susedi okružili Srbiju nuklearkama

Iako se vlasti u Srbiji protive gradnji nuklearnih elektrana, Hrvati planiraju da je u bliskoj budućnosti podignu kod Erduta, skoro na samoj granici sa Srbijom, a Madari u Pečuju i za to bi trebalo da traže saglasnost susedne države. Odluka o ovim lokacijama još nije definitivna, ali jeste o izgradnji nove nuklearke "Belene" u blizini "Kozloduja" u Bugarskoj. Na oko sto kilometara od naše granice već se nalaze dve nuklearke - "Kozloduj" na bugarsko-rumunskoj granici i Pakš u Mađarskoj, a malo dalje, na obali Crnog mora u Rumuniji, radi "Černa voda", dok je na hrvatsko-slovenačkoj granici "Krško".
Ako susedne zemlje ne promene odluku o lokacijama blizu granica, otvara se pitanje da li Srbija može da spreči podizanje nuklearki i na koji bi se propis pozvala.
Saglasnost dve države?
U Ministarstvu nauke i zaštite životne sredine kažu da zasad raspolažu samo informacijama iz hrvatskih medija o izgradnji nuklearne elektrane i pritom se pominje ne samo jedna već četiri lokacije. "Dosad nije stigla nijedna zvanična informacija ili inicijativa od bilo kog ministarstva Hrvatske.
Što se tiče Erduta, kao pogranične lokacije koja se pominje, stav Ministarstva je da je gradnja nuklearke u pograničnoj zoni pitanje o kome bi se morala postići saglasnost obe države.
Drugim rečima, trebalo bi da budemo konsultovani. Izgradnja takvog objekta sa našeg stanovišta je krajnje sporna", objašnjavaju u ovom ministarstvu.
Stručnjaci iz ove oblasti objašnjavaju da država uvek traži saglasnost suseda. "Mi možemo da odbijemo Hrvate, ali je pitanje koji su realni razlozi kada u blizini granice sa Mađarskom i Bugarskom već imamo nuklearke", objašnjavaju stručnjaci i dodaju da bi spor o tome mogao da pogorša međudržavne odnose.
Kako izvući korist
Kada je reč o gradnji nuklearki u Srbiji, u Ministarstvu nauke i zaštite životne sredine kažu da podržavaju stav Ministarstva energetike da nije predviđena gradnja ovakvih postrojenja u našoj zemlji. U Ministarstvu energetike podsećaju na Zakon o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana u Saveznoj Republici Jugoslaviji i Strategiju razvoja energetike do 2015. godine. "Zakon zabranjuje gradnju, a Strategija ne planira izgradnju nuklearnih elektrana u Srbiji", dodaju u ovom ministarstvu.
- Mora se znati da je gradnja nuklearke veoma skupa, a Srbija ima potencijala za gradnju termoelektrana, hidroelektrana, korišćenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti - objašnjavaju u Ministarstvu energetike.
Ugovor o Energetskoj zajednici u jugoistocnoj Evropi predviđa da se elektrane u regionu grade zajednički u više zemalja. To bi možda mogao biti osnov da Srbija, ako već ne može da spreči gradnju opasnih elektrana, razmišlja o suinvestiranju kako bi dobila i deo struje, posebno kada se zna da će zbog manjka imati problema 2010. godine. U Ministarstvu energetike kažu da dosada nisu dobili zvaničan poziv za zajedničku gradnju, ali i da ne planiraju takve investicije.
Izvor: Glas javnosti

Radioaktivni otpad, intervencija

Beograd: Koalicija zelenih Srbije traži intervenciju međunarodnih ustanova zbog pojave radioaktivnog otpada u timočkom kraju, 80-tih.

Oni kažu da je zbog toga stanovnicima tog kraja drastično ugroženo zdravlje. To je nastavak priče o radioaktivnom otpadu za koji postoje ozbiljne sumnje da je uvožen i spaljivan u borskoj topionici tokom osamdesetih godina.
Magistar Nada Ajdačic, nekada zaposlena u Institutu Vinča, dugo nije želela da priča o dešavanjima iz 1989 godine kada je zbog objavljivanja podataka o drastično povećanoj radioaktivnosti u borskoj reci, otpuštena iz Instituta u Vinči.
Ona kaže da je sve počelo još 1979. godine, kada je prvi put konstatovana povećana radioaktivnost u timočkom kraju, međutim, ni tada nije smela da objavi podatke o tome. 1989. godine u Borskoj reci ispitivala je radioktivnost zajedno sa svojim kolegom Miljenkom Martićem, koji je posle toga takođe otpušten sa posla.
Nada Ajdačic spominje da je pri dolasku na ispitivanje u Bor, predstavljena kao član ekipe iz Hidrometeorološkog zavoda, i njoj tada nije bilo jasno zbog čega. "Osoba koja nas je provodila kroz Bor je rekla da je to tako zato što drugačije ne bi smo mogli da uđemo... Jer su drugi ljudi iz Vinče imali kart blanš za ulaz u Bor, oni koji i sada i onda poriču da ima radiokontaminacije"
Miroslav Pajić, iz Ekološkog pokreta u Boru, kaže da postoji velika sumnja da se i danas kao i ranije uvozi radioaktivni otpad koji se prerađuje u borskoj topionici, i da je to razlog ugroženog zdravlja tamošnjeg stanovništva. "Mi sumnjamo da se u Boru u okviru topljenja naših domacih koncetrata uvoze i koncetrati koji se tamo mogu dobiti gotovo džabe i koji potiču iz nuklearnih elektrana.
Vi i u tim zemljama tamo, morate da menjate delove tih postrojenja koji su urađeni od bakra, oni se donose kod nas i pretapaju kao izmrvljeni bakar, a on je radioaktivan jer potice iz radioaktivnih sredina", izjavio je Pajić.
Miroslav Nikcević, direktor Uprave za zaštitu životne sredine, demantuje da je radioaktivni otpad spaljivan u Boru, i ne vidi razlog da se ceo slučaj ponovo ispituje jer to mnogo košta.
Izvor: B92

Odakle su pristizali koncentrati

Bor: Ko je profitirao a ko je nastradao zbog radioaktivnih tovara koji su krajem osamdesetih plovili srpskim Dunavom.

Kada su instrumenti avgusta meseca 1989. godine registrovali značajno povećanje radioaktivnosti nad Beogradom, kao i to da je utvrđeno da je talas naišao sa istoka, postavilo se pitanje tovara broda Barbara Blomberg koji je krstario srpskim vodama Dunava, ali i sumnjivih koncentrata sa broda Unija stacioniranog u luci Bar.
I dok se o brodu sa Dunava samo nagadalo gde je tovar završio, za prljave koncentrate portugalskog porekla sa broda Unija, nije bilo sumnje. Jedan od bivših rukovodilaca RTB Bor Milija Grujičić kaže da je pretapanjem koncentrata sa Unije u borskoj topionici, na grad palo više od 500 kilograma žive, ali i to da je u koncentratu bilo arsena i talijuma. Po njegovim rečima nije urađena analiza na radioaktivnost.
Danas sagovornik ističe da je koncentrat sa Unije išao preko beogradskog Geneksa. "Zna se da je uvoznik ovog materijala bio Geneks koji je taj materijal uvezao za potrebe RTB Bor", kaže Milija Grujičić.
Po njegovim rečima, za topljenje ovakvog koncentrata mnogi su bili nagrađeni dok su oni koji su se ovakvom, prljavom poslu suprotstavili, prošli pravu golgotu: "Neko je tada poslat u London da i ubuduće brine o snabdevanju koncentratom za RTB Bor, neko je odmah imenovan za generalnog direktora RTB BOR, neko je upućen za delegata u SSSR, a neki su se vinuli u sam vrh vlasti."
Posao sa prljavim koncentratima pretopljenim u Boru, detaljno je istraživao i Božidar Bogdanović, inženjer borske topionice: "Koncentrat sa živom je isporucila američka polumafijaška firma Mark Ric, a uvoznik je bio Geneks iz Beograda."
Na pitanje B92 ko je profitirao nakon ovog posla, Bogdanović kaže: "Magistar Nikola Šainovic je napredovao raketnom brzinom, od pomoćnika generalnog direktora RTB Bor do ministra i predsednika Vlade Srbije, a kasnije je postao i predsednik komisije za nuklearnu energiju.
Službenik komercijale koji je potpisao ugovor u ime RTB Bor, Ninoslav Cvetanović je postao generalni direktor RTB BOR. Kilibarda je napustio RTB Bor i postao predstavnik firme Mark Ric u Londonu.
Dr Filimonovic iz Zaječara koji je u skupštini pravdao uvoz koncentrata postao je ministar zdravlja. Geneks su ubrzo napustili Stanoje Barlov, Miša Perović i Zoran Drakulić i postali direktori filijala firme Mark Ric."
Oni koji su se suprotstavili ovakvim poslovima su imali drugačiju sudbinu. "Dragutin Milanović je smenjen sa mesta direktora borske filijale Jugoinspekta zato što je odbio da zameni uzorke koncentrata i insistirao da se ceo koncentrat ispita na radioaktivnost. Iako je imao završenu višu geološku i metalurški fakiltet, dobio je rešenje radnika sa osnovnom školom. Iz Instituta u vinči izbačeni su Nada Ajdačić i Miljenko Martić, Milija Grujičić je izbačen sa mesta pomoćnika generalnog direktora za komercijalu, stavljen u izolaciju sve do penzije. Pokojni novinar Miša Lazarević bio je izložen strahovitom pritisku zbog pisanja u dnevnoj štampi. Svetlana Bjelogrlić iz Bora je takode doživela ogromna maltretiranja zbog izveštaja", kaže Bogdanović.
Izvor: B92

 

HRVATSKA

ODRŽANA 5. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA HND

Hrvatsko nuklearno društvo HND, uz sponzorstvo Europskog nuklearnog društva (ENS) i u suradnji s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju iz Beča (IAEA), održalo je od 16. do 20. svibnja 2004. u Dubrovniku svoju 5. međunarodnu konferenciju «Nuklearna opcija u zemljama s malim i srednjim elektroenergetskim sustavima«.
Konferencija je bila vrlo uspješna, u radu konferencije sudjelovalo je oko 130 uglednih znanstvenika i stručnjaka iz 27 zemalja Europe i svijeta. Prezentirana su 102 referata u 7 tematskih sekcija. Dio referata prikazan je u posebnoj poster sekciji. Održana su 3 okrugla stola.
Konferencija je pokazala da je nuklearna energija nezaobilazna opcija u zadovoljavanju energetskih potreba u svijetu. Ekonomski rezultati sugeriraju nastavak rada postojećih nuklearnih elektrana uključivo i produljenje njihovog radnog vijeka ako su za to ispunjeni sigurnosni uvjeti.
Razvoj novih tehnologija usmjeren je na inovativne nuklearne reaktore i gorivni ciklus, koji imaju manje troškove izgradnje, manje cijene proizvodnje, povećanu sigurnost i veću otpornost na proliferaciju.
Za srednjoročnu primjenu prikazan je razvoj više lakovodnih i metalom hlađenih reaktora malih i srednjih snaga (Small and Medium Sized Reactors). Reaktorima je unaprijeđena ekonomija, predviđeni su pasivni sigurnosni sustavi. snižena cijena proizvodnje, mogu se koristiti za proizvodnju električne energije i topline, te su prilagođeni za izgradnju u bližoj budućnosti.
U projekt IRIS reaktora koji potječe iz široke međunarodne kooperacije poznatih svjetskih sveučilišta, instituta i industrije a predvodi ga Westinghouse; uključen je i Fakultet elektrotehnike i računarstva iz Zagreba.
Iskustva u svijetu ukazuju na. povećanu raspoloživost nuklearnih elektrana.
Kod toga primarnu ulogu imaju: performanse opreme i stanje materijala, održavanje, kvalificiranost osoblja. trening. sigurnosne provjere, nadzor, programi inspekcije i razmjena informacija.
Na konferenciji su razmatrana dva područja sigurnosnih analiza: determinističke i probabilističke sigurnosne analize različitih tipova nuklearnih elektrana, te u posebnoj sekciji analiza sigurnosti novog reaktora IRIS.
U gospodarenju radioaktivnim otpadom postoje dobra tehnološka rješenja, međutim prihvatljivost takvih rješenja još uvijek je mala. Raspravljano je o moguc'nosti inter-regionalnog gospodarenja nuklearnim otpadom i o ljubljanskoj inicijativi SAPIERR.
Odnos javnosti prema nuklearnoj energiji ima još uvijek negativni predznak, iako su u nekim zemljama zabilježene promjene, kao primjerice u Finskoj i Švedskoj.
Da bi se promijenio odnos javnosti prema nuklearnoj energiji potrebno je kontinuirano objektivno i stručno utemeljeno medijsko izvještavanje.
U sekciji «Odgovornost i osiguranje od nuklearnuh šteta» raspravljano je o modernizaciji međunarodnog režima odgovornosti za nuklearne štete, te o povećanju fonda za kompenzacju potencijalnih šteta i o kompatibilnosti Pariške i Bečke konvencije.
U zaključcima je naglašeno:
• kako nuklearne elektrane, za razliku od fosilnih elektrana, ne proizvode stakleničke plinove i ne doprinose klimatskim promjenama, dugoročno gledano, kombinacija nuklearne energije i obnovljivih izvora potiskivati će fosilna goriva kako bi se podržao održivi razvoj širom svijeta
• međunarodna konferencija HND po svom konceptu i sadržaju interesantna je za mnoge zemlje, pa je predloženo da HND organizira 6. međunarodnu konferenciju 'Nuklearna opcija u zemljama s malim i srednjim elektroenergetskim sustavima' u 2006. godini. (Tajništvo HND)

Izvor: Okoliš, Kolovoz, 2006

 

Nuklearna neman naglo diže glavu

Nakon krize s isporukom ruskog plina, koja je prošle zime pogodila Europsku uniju, sve češće se čuju zagovornici nuklearne energije u zemljama koje već imaju nuklearna postrojenja. Nakon Francuske, Britanije, Italije i Češke, i susjedna Slovenija ozbiljno razmatra izgradnju novog reaktora, a stidljivi glasovi mogu se čuti i u Hrvatskoj

Nuklearna energija ne smije biti tabu, rekao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, pozivajući na 'razmatranje svih opcija' u energetskom sektoru te na postizanje energetskog pakta s Rusijom.

Ništa bolje nije ni u ostatku svijeta - nuklearna kriza s Iranom i Sjevernom Korejom ne prestaje. Kina je najavila gradnju 32 nuklearne elektrane u idućih 15 godina, Rusija će izgraditi plutajuću nuklearku, nuklearnom klubu se nedavno pridružio Brazil, a isto namjerava i najveći svjetski izvoznik urana Australija.

Američki predsjednik George Bush želi smanjiti ovisnost svoje zemlje o nafti pa ne isključuje gradnju novih nuklearnih reaktora, iako ih ta zemlja već ima više od stotinu, od ukupno 443 reaktora u svijetu. Bush se ipak prvenstveno zauzeo za ulaganja u razvoj čistih izvora električne energije te ubrzavanje razvoja biogoriva, poput etanola.

No vratimo se bližem okruženju. Energetski stručnjaci upozoravaju da bi se Europa već 2008. godine mogla suočiti s nedostatkom električne energije, zbog čega je Europska unija počela preispitivati svoj stav prema nuklearnoj energiji. EU zadovoljava čak 35 posto energetskih potreba iz nuklearnih elektrana, odnosno iz više od 150 reaktora, koliko ih ima u njezinim članicama. Najviše ih je u Francuskoj, čak 59, a ta zemlja razmatra izgradnju novih elektrana, iako putem njih već zadovoljava tri četvrtine svojih energetskih potreba.

I slovenska vlada ozbiljno razmišlja o postavljanju dodatnog bloka, jakosti 1000 megavata, uz sadašnju nuklearku u Krškom, nakon 2020. godine, objavio je krajem prošlog mjeseca ljubljanski Dnevnik, pozivajući se na izvore iz ministarstva gospodarstva i ministarstva za okoliš i prostor.

Ekolozima se diže kosa na glavi i upozoravaju da još nije riješen ni problem skladištenja nuklearnog otpada iz postojećeg reaktora u Krškom. Pobunili su se i susjedi Austrijanci koji smatraju da Slovenija ne može pribjeći takvom rješenju bez pristanka susjeda, a istog je mišljenja i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Unatoč dugogodišnjim sporovima s Hrvatskom oko nuklearke Krško, Janez Kopač, slovenski ministar zaštite okoliša, podržao je mogućnost da Slovenija i Hrvatska zajedno sagrade još jednu nuklearku - i to u Hrvatskoj. No u našoj zemlji još nema ozbiljnih naznaka da se uopće razmišlja o takvoj mogućnosti, iako treba napomenuti da se za gradnju nuklearke zauzeo predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva Dubravko Pevec. On naime tvrdi da Hrvatska mora naći nove izvore energije te da je nuklearna energija dugoročno jedini prihvatljivi sigurni izvor energije. Zbog nužnosti hlađenja reaktora, napominje Pevec, nuklearka mora biti na obali Jadrana, Dunava ili Save!

Dakle, osim krize s ruskim plinom, nuklearna energija ima još dva jaka argumenta: prvi je potreba smanjenja ispusta stakleničkih plinova koji nastaju od fosilnih energenata, a drugi je niža cijena proizvodnje energije.

Potonji argument je, međutim, jako klimav, na što već godinama upozoravaju razni protivnici nuklearne energije, upozoravajući na neracionalno trošenje energije i potrebu racionalizacije potrošnje. Ekolozi tvrde i da je jedno izvješće u Velikoj Britaniji pokazalo da je cijena energije iz nuklearki samo prividno niska jer ne uključuje neke troškove koji se subvencioniraju državnim sredstvima iz proračuna pa gradnja nuklearki zapravo koristi velikim potrošačima, a ostatak cijene se prenosi na porezne obveznike i male potrošače.

Dobivanje na vremenu
Osim toga, u siječnju ove godine je ugledna financijska analitička kuća 'Standard & Poors' ustvrdila da nuklearna produkcija energije ostaje najveći financijski rizik, budući da državne subvencije nisu predviđene za kapital, pogon i zatvaranje nuklearke.

Što se pak tiče smanjenja količine CO2, valja napomenuti da ni uran nije CO2 neutralan, jer se za njegovo dobivanje (od 1000 kg rude dobiva se samo jedan kilogram urana) i obogaćenje s U235 producira velika količina CO2. Procjenjuje se da su zalihe urana dovoljne za samo idućih stotinjak godina, a ni predviđanja za naftu nisu puno bolja pa ćemo nakon toga biti 'osuđeni' na obnovljive izvore energije.

Nuklearna fuzija

Upravo je to argument predsjednici češkog Državnog ureda za nuklearnu sigurnost Dani Drabovoj, koja tvrdi da će jedino nuklearna tehnologija moći pokriti rastuću potražnju za energijom u nadolazećim desetljećima.

Drabova je, međutim, istaknula kako nuklearna energija nije dugoročno rješenje, jer će u budućnosti postojati samo obnovljivi izvori energije. 'Međutim, mi nemamo tehnologije za njihovo učinkovito iskorištavanje. Stoga tvrdim da bismo pomoću nuklearne energije dobili na vremenu', ustvrdila je Drabova.

Nuklearna energija - preveliki rizik

No uza sav trud zagovornika nuklearne energije, čovječanstvo ne može zaboraviti Černobil, čije posljedice osjećamo i danas. U krugu od tisuću kilometara od Zagreba nalazi se osamdesetak nuklearnih reaktora i ne želimo ni pomišljati što bi se dogodilo ako dođe do nesreće, ali moramo razmišljati kako, gdje i s kakvim posljedicama će se taj nuklearni otpad skladištiti.

Nuklearni otpad ostaje radioaktivan desecima tisuća godina, izazivajući neprocjenjive štete za ljudsko zdravlje i okoliš. Osim nesagledivih posljedica mogućih nesreća i radioaktivnog zračenja te činjenice da još nije pronađen apsolutno siguran način skladištenja nuklearnog otpada (ako takav uopće postoji), protivnici nuklearne energije upozoravaju da je ona neodvojiva od nuklearnog naoružanja, koje visi nad čovječanstvom poput Damoklovog mača.

Kao što smo spomenuli, upitna je i ekonomska opravdanost ulaganja u nuklearna postrojenja, čemu treba dodati i da je sav taj novac mogao biti uložen u obnovljive izvore energije, kao ekološki najprihvatljivije, dakle najmanje štetne i za okoliš i za ljudsko zdravlje. Budućnost je u obnovljivim izvorima energije.

Europska unija je propisala da do 2010. učešće obnovljivih izvora u proizvodnji energije treba biti 12 posto. Hrvatska pak u tom roku udio obnovljivih izvora energije (vjetar, voda, sunce, biomasa), koji sada iznosi jedan posto, planira povećati na pet do šest posto. No iako se radi o ekološki najprihvatljivijim izvorima energije, stručnjaci upozoravaju da su prilično skupi i da ne daju trajnu energiju.

Hrvatska, međutim, mora naći nove izvore energije i zbog osiguravanja razvoja koji podrazumijeva rast potrošnje energije, ali i zbog Protokola iz Kyota kojega ćemo ove godine ratificirati, a zbog čega se mora smanjiti emisija CO2.

Osim toga, cijena nafte raste, a zalihe se smanjuju, dok oslanjanje na prirodni plin više nije uputno zbog nesigurnosti dostave i nestabilnosti cijena.
Milan Koštro
srijeda, 21.06.2006.

 

Šta da učinim?

Ne daj im povoda za gradnju nuklearki - štedi struju.
Širi svest o obnovljivim izvorima energije i štednji.

 

Reci NEĆU nuklearno!

 

KAMPANJA!

Milion Evropljana protiv nuklearne energije

Širom Evrope u toku je kampanja: Milion Evropljana protiv nuklearne energije.
Koalicija od preko 200 evropskih nevladinih organizacija, sakupila je više stotina hiljada potpisa kojima se zahteva prestanak korišćenja nuklearne energije u celoj Evropi.
Cilj kampanje je da se sakupi milion potpisa i preda evropskim liderima ove jeseni.

Peticiju možete potpisati na internet sajtu:

www.million-against-nuclear.net.