PELOBATES SYRIACUS
Istočna češnjača
| Klasa |
Red
|
Familija |
Rod |
| Amphibia |
Anura |
Pelobatidae |
Pelobates |
Crvena
knjiga: LC- poslednja briga
CITES: Nije na listi
Pelobates
syriacus balcanicus = ugrožena (EN) lokalno
Nalazi
se u listi Uredbe o zaštiti prirodnih retkosti Republike Srbije
 |
| Naumov
|
OPIS:
Timpanalna membrane odsutna. Koža je glatka. Očna pupila je vertikalna.
Plovne kožice među prstima dobro razvijene. Mužjaci nemaju rezonatorske
kese.Telo je robusno, zadnji ekstremiteti su relativno kratki, glava
je velika. Ova vrsta je veća od P.fuscus. Kožice na prstima zadnjih
ekstremiteta sa velikim zarezima. Dorzalno su žuto-sive boje sa
krupnim tamno-zelenim pegama. Ventralnastrana je belo-siva.
DISTRIBUCIJA I STANIŠTE:
Zemlje distribucije prema Amphibia Web: Albanija, Azerbejdžan,
Bugarska, Grčka, Iran, Irak, Izrael, Lebanon, Rumunija, Rusija,
Sirija, Srbija, Turska,
Istočna češnjača živi na Balkanskom poluostrvu i istočno prema Crnom
moru, takođe i u severnoj Siriji, Palestini, severnom Izralu, severnom
Iraku, Maloj Aziji i Kavkazu.
Ova češnjača živi u pošumljenim stepama i polupustinjama na planinama
i u njihovom podnožju. Manje je probirljiva po pitanju kvaliteta
zemljišta, tako da može da živi i na kamenitom terenu ili čak i
glinovitom.
|
|
|
IUCN,
Conservation International, and NatureServe. 2004. Global
Amphibian Assessment. <www.globalamphibians.org>.
Accessed
on 15 October 2004
|
|
|
|
According to: Gasc, J-P. et al. (1997)
Amphibians and reptiles in Europe.
SEH, MNHN, Paris. 493 pp.
www.gli.cas.cz/SEH/atlas/
|
ABUNDACIJA I PONAŠANJE:
Sve u svemu, populacije ove vrste su malobrojne s obzirom na nejednaku
rasprostranjenost vrste. Lokalna gustina nekih populacija je od 5-7
jedinki na 4000-5000m2. Pelobates syriacus je aktivna noću. U stepama
i polupustinjama, pošto temperature dostiže i do +400C, češnjača se
povlači u duboke rupesa vodom, pored obale reke i u oazama. Suše dovode
do masovnog odumiranja što uzrokuje znatno smanjenje brojnosti.
Istočna češnjača hibernira u zemlji, u stablima ili između velikog
korenja ili stena. Uglavnom jedinke hiberniraju same a nađene su i
grupe jedinki od 2-6 individua. Period reprodukcije je od februara
do sredine maja, zavisi od geografske širine. Ženke polažu između
5500-6500 jaja. Metamorfoza je završena u leto ili jesen. Ponekada
je slučaj da jedinke prezime u vodi i metamorfoziraju sledeće godine.
Konzumiraju uglavnom alge i izumrle delove vodenog bilja. Adultne
jedinke se hrane mekušcima, stonaogama, insektima.
ANTROPOGENI
UTICAJ I UGROŽENOST:
Usled narušavanja prirodnih staništa dolazi do pada brojnost. Čovekove
aktivnosti kao što su drenaža basena u kojima se reprodukuju ili
izgradnja nasipa negativno utiče na ovu vrstu. Ova vrsta se približava
I čovekovim naseljima ako postoje prigodna staništa.
MERE
ZAŠTITE:
Vrsta se nalazi u Aneksu II Bernske konvencije. Zaštićena je nacionalnim
zakonima u mnogim zemljama.
Nalazi se u Crvenoj knjizi Azerbejdžana, Jermenije i Rusije.
VRATI
ME NA POČETNU STRANICU
|
©Napomena
o autorskim pravima: Svi podaci i fotografije su isključivo
za obrazovne svrhe. Umnožavanje za preprodaju ili druge komercijalne
svrhe je zabranjeno bez prethodnog pismenog odobrenja nosilaca
autorskih prava. Sva prava su zadržana.
|
| ©
Copyright notice: All data and photos are for educational purpose
only. Reproduction for resale or other commercial purposes is
prohibited without prior written permission of the copyright
holders. All rights reserved. |
|